Pismo roditelja diskriminisane dece

Poštovani,

obraćamo Vam se ovom prilikom kao očigledno „nepostojeći“ roditelji „nepostojeće“ dece za nadležne institucije za sport, koju je sistem nepravedno gurnuo u zapećak, strašno razočarani što i pored višestrukih dugogodišnjih pokušaja da promenimo loš sistem funkcionisanja karatea, koji je našu decu stavio u diskriminatoran položaj, još uvek nailazimo na muk nadležnih institucija i „zatvorena vrata“! Nije nam jasno kome je u interesu da otpiše preko 25.000 mladih koji se bave sportom i u „zavijenoj“ formi nam predoči da oni nisu važni za svoju otadžbinu, za svoj grad, da njihovi rezultati ne vrede, da ono što oni rade naša država i gradovi u kojima žive ne prepoznaju, tj. da je sav njihov trud i rad nevidljiv. Takvu poruku Ministarstvo omladine sporta šalje našoj omladini. Pitamo se samo odakle ikom pravo da diskriminišu decu, i jesmo li mi građani drugog reda a naša deca manje vredna?!

            Već godinama svi zajedno pokušavamo da se izborimo da i naša deca mogu nesmetano da se bave sportom i zasluženo uživaju u benefitima koje sport pruža, ali kako vreme prolazi „obruč se sve više steže“ i nama je sve teže. Godinama smo svedoci kako se drugoj deci pomaže dok se nama govori da karate, koji oni vežbaju, nadležne institucije nisu prepoznale kao sport od interesa. I pored želje ljudi koji vode sport „na lokalu“ da nam pomognu uvek nailazimo na isti odgovor: „Zakon nam ne dozvoljava“. Kako to da zakon dozvoljava da se nekoj deci pomogne a nekoj ne, kako to da zakon dozvoljava diskriminaciju dece?! I naša deca treniraju, bore se, usavršavaju, napreduju i trude se svim srcem kao i druga deca u sportu, i naša deca osvajaju medalje, i našoj deci je svirana naša himna na pobedničkim postoljima, i naša deca su uspešno predstavljala našu Srbiju širom sveta, pa zašto nadležne institucije za sport povlače jasnu liniju između dece kojoj se pomaže i one kojima se ne pomaže. Zašto zakon deli decu, i kakav je to zakon?! Zar naša Srbija nije svima nama majka ili je možda nekima i maćeha?!

            Mnogo puta smo naišli na odgovor: „Morate se učlaniti u drugi savez ili preći u drugi klub“. Kakav je to odgovor, zašto drugi savez kada smo zadovoljni radom ovog saveza, zašto drugi klub kada naša deca doživljavaju svoje klubove kao drugi dom a svoje trenere kao druge roditelje?! Zašto se odgovorne institucije za sport nisu zapitale kako to da u „nepriznatom“ savezu ima preko 400 karate klubova dok ih u „priznatom“ ima jedva 200. Kako to da u „nepriznatim“ klubovima ima mnogo više dece nego u „priznatim“ i zašto je to tako? Odgovor je prilično očigledan, deca su sama odabrala, njih niko nije primorao. Ona su odabrala gde je bolje, gde je lepše i gde su srećnija. Zar to nadležnim institucijama za sport ne šalje jasnu poruku ko treba biti „priznat“ i ko treba biti od „interesa“ za našu Srbiju.

            Ovaj svet počiva na različitosti i raznolikosti, koje su svuda prisutne, pa kako to da samo u karateu nisu poželjne? Šta je sa atletikom, plivanjem i mnogim drugim sportovima koje imaju različite discipline? Kako je Ragbiju, streljačkom i konjičkom sportu rešen problem a karateu ne? Zašto se nama uskraćuje ta mogućnost?

            Lepo je što se u našoj Srbiji stvari menjaju na bolje ali nije lepo što se ovakvim uređenjem karatea ne menja ono najbitnije a to su jednaki uslovi i šanse za sve u sportu, a naročito za decu. Deca su naša budućnost, i ovakvim činjenjem im šaljemo pogrešnu poruku. Među tom decom su budući profesori, lekari, vojnici…sva mladost, energija i snaga koji su kroz sistem sporta već naučeni da se bore i vole svoju Srbiju. Ovim postupcima samo možemo uticati da njihova ljubav prema svojoj otadžbini izbledeti i doprineti da i oni napuste našu Srbiju što je sve moderniji trend kod mladih i uspešnih!

            Poštovani, pomozite našoj deci i pošaljite jasnu poruku svima, pomozite im u borbi protiv diskriminacije, pomozite im da se ispravi načinjena nepravda! Ne dozvolite da nadležne institucije za sport gledaju samo u jednu stranu, ne dozvolite da naša deca budu „gladna“, pružite im ruku i otopite led sa njihovog životnog proleća, jer i oni zaslužuju podršku naše Srbije!

Roditelji diskriminisane dece

Add Comment